Kad su u pitanju stari muški i ženski satovi, ove satove je radio netko tko je bio jako pametan. Uz sat je dolazila kompletna reklama. Billboardi, stalci, svijetleće reklame, na njima je pisalo Darwil. Reklama je bila od pleksiglasa. 

Takvi muški i ženski satovi kad su dolazili za prodaju, dolazili su na stalcima, kao jedan vrhunski proizvod. Rusi to ništa nisu imali. To je bilo kod Darwila, Omege i sličnih marki koje su se proizvodile u Švicarskoj.

Sat je dolazio u crvenoj kožnoj vrećici na kojoj piše Darwil. Unutra se stavi i garancija na godinu dana i popis radionica gdje ga možete servisirati. Imali su i kutije, mogli ste birati da li želite plastičnu kutiju ili vrećicu. Sjećam se da su ženski satovi bili pakirani još nekako ljepše nego muški.

Kad su u pitanju ti stari muški i ženski satovi i njihove reklame, ne bih mogao sad konkretno reći kako su izgledale. To su uvijek bile nekakve plavušice izblajhane ili muškarac sa razdrljenom košuljom, znate kakve su reklame bile 70-tih godina. To se objavljivalo u Areni, Startu i tim magazinima. U svim tadašnjim tjednicima, Vikend, Arena, Studio, barem jedanput mjesečno je bila reklama. Tu se koristila i kruna i orao. Pisalo je i gdje se moglo kupiti. Čak su i razglednice bile sa zgradom Darwila na slici. 

Cijela priča o Darwilu ima pozitivnu konotaciju. Ne mogu naći ni jednu stvar koju bih mogao izdvojiti da nije valjala kad su njihovi muški i ženski satovi bili u pitanju. Sve moje kolege i ja mislimo o Darwilu jako pozitivno, napravio je jednu jako pozitivnu stvar u bivšoj Jugoslaviji. Spomenemo ga često. Nazove me kolega i pita imam li krunicu za Darwil. I danas se dešava da vam dođu ljudi sa tim satovima, pa onda kolege posuđuju dijelove.