Kakve grudi imamo?
Mi žene imamo jednu temu koja je vječna, a to je izgled naših grudi. Otkako nam narastu tamo negdje s nekih 12 godina krenu naše misli o tome kako izgledaju naše grudi. Prvo im se jako veselimo jer želimo da nam narastu, zatim kad nam narastu nekako nam postanu upadljive i pokušavamo ih skriti. Zatim u pubertetu ih želimo nekako i pokazati, ali još ih se malo sramimo, pa kasnije prema dvadesetima otkrijemo kako su vrlo atraktivne suprotnom spolu i onda ih hrabro ističemo. Na njih lovimo naše prve momke koji ih obožavaju gledati. Kasnije kad se oženimo, grudi na postanu centar svijeta. U trudnoći rastu, kad rodimo hrane naše maleno.
Kad prestanemo dojiti grudi nam se objese i opet ih pregledavamo svakim danom u nadi da će se podići i isprsiti. Jedva dočekamo menstrualni ciklus jer nam se barem jednom mjesečno pune, ali isto tako i prazne. Te naše grudi postanu planet za sebe oko kojeg se vrtimo mi same i naši muževi. Ako ponavljamo trudnoće i naše grudi ponavljaju isti ciklus.
Nakon što nam djeca narastu naše grudi ulaze u novu fazu. Oblačimo lijepe grudnjake, nosimo uske majice kako bi ih istaknule. Volimo što ih imamo. Držimo fige da nam dugo stoje ponosito, jer jednom kad počnu visjeti, nažalost nema povratka osim nekakvim kirurškim zahvatom što je još uvijek bauk u našoj kulturi. Poznajem jednu prijateljicu kojoj je muž za rođenje trećeg djeteta poklonio estetski zahvat. Usrećio ju je neizmjerno, to znamo svi jer ih pokazuje nonšalantno. Ne nosi više grudnjake, kaže da joj uopće ne trebaju jer stoje same od sebe.
Krasno mislim si, pa i ja bih to mogla, no znam da takav zahvat prilično košta. Uostalom što bi mi muž rekao da mu dođem kući s takvom idejom. Mislio bi da sam si našla ljubavnika ili da ga želim ostaviti…
…